Svojim ranim dokumentarnim filmovima u kojima je pokazivao «presne komade života», a posebno filmom o studentskoj pobuni 1968. godine Lipanjska gibanja, Želimir Žilnik je polemisao sa tabuima kominističkog režima. Igranim filmom Rani radovi (1969) žestoko je naljutio partijske komesare i samog Tita, pa je film dospeo na sud, gde je poštenim presuđivanjem jednog časnog sudije, oslobođen optužbe. Međutim, Zlatni medved, najveća nagrada na festivalu u Berlinu, koju je ovaj film dobio, tretirana je u SFRJ kao direktna provokacija, te je film godinama bio sklonjen od javnosti.